‘Oni vrište od gladi’: Kako Izrael izgladnjuje Gazu
Al Jazeera je tri dana pratila tri porodice u Gazi kako bi dokumentovala njihovo preživljavanje s premalo hrane.
Maysoon al-Nabahin istiskuje posljednji komad sira iz tetrapaka na svježe ispečen komad somuna, znajući da će to biti jedino što će njena osmočlana porodica pojesti tog dana.
Umm Muhamed, ime po kojem je poznata, pobjegla je iz jedne škole u Bureiju gdje se, zajedno sa suprugom i šestero djece, skrivala nakon što su izraelske snage uništile njihov dom u istočnom Bureiju u centralnoj Gazi.
Ova 45-godišnjakinja sada živi okružena gomilom šatora oko Bolnice mučenika Al-Aqsa u Deir el-Balahu, nešto južnije. Ona je sitna žena, lice urezano brigom, izgleda starijeg nego što ima godina.
U središtu njihovog plastičnog improviziranog šatora gori mala vatra gdje Umm Muhammed pravi somun na drvenoj peći. Oko nje je nekoliko uredno posloženih ruksaka u kojima se nalaze stvari koje je njena porodica uspjela donijeti, tu su i hrpa ćebadi, sada sklonjenih kako bi napravila prostor za dnevni život svoje porodice.
“Jedemo isto, konzerviranu hranu, kremasti sir iz tetrapaka i bob (fava grah). Za jelo ih podgrijemo na vatri. Šećer je nekad bio dostupan, ali sada je postao skup. Kuhamo čaj s dukkahom [vrstom osušene biljke] ili majčinom dušicom... može poslužiti", kaže Umm Muhammed za Al Jazeeru dok se iznad čuje zvuk izraelskih dronova.
Nema svježe hrane. Samo konzerve i tetrapak. I nije dovoljno za sve.
Poput mnogih roditelja širom Gaze, Umm Muhammed i njen suprug često gladuju kako bi osigurali da njihova djeca imaju šta jesti. Većina njene djece su mlada i još su u razvoju.
Često gladujemo, djeca moraju jesti
“Slatkiše i kekse koje su dijelile [humanitarne agencije], kada su djeca to pojela, odmah su dobila proljev. Nema ni mjesta ni vode za kupanje, za odlazak u kupatilo u privatnosti ili za čišćenje male djece kad imaju proljev”, objašnjava.
Uprkos tome koliko je život težak, Umm Muhammed ima osjećaj zahvalnosti. Djeca od nje traže nešto za jelo ili hranu koja im nedostaje, ali ona kaže da su se prilagodili. Bilo da se radi o hrani ili odlasku na zahod, pronašli su način da prežive.
Al Jazeera je porodicu Al-Nabahin pratila tri dana, u periodu prije muslimanskog mjeseca posta ramazana, bilježeći njihov dnevni unos hrane kako bi dokumentovala kako oni, poput mnogih drugih porodica u Gazi, preživljavaju na minimumu.
Dan 1
Nakon što nije imala šta jesti za doručak, Umm Muhammed priprema takozvane saj-lepinje s kremastim sirom iz tetrapaka – kojeg je porodica platila 10 šekela (2,75 dolara) za tri kutije. Ispostavit će se da je to bio jedini obrok u danu.
Podijeljena između osam ljudi, svaka osoba konzumira oko 330 kalorija, znatno manje od dnevne prosječne preporučene vrijednosti od najmanje 1.000 kalorija za djecu i oko 2.000 kalorija za odrasle.
Dan 2
Pošto ništa drugo nije bilo dostupno, Al-Nabahini su jeli iste saj-lepinje sa sirom kao i dan ranije.
“Otkad smo ovdje, svaki dan je ista hrana. U svakom slučaju, zahvaljujemo Bogu na tome”, sa sjetom kaže Umm Mohammed.
“Imam dijete koje voli jesti... Ja mu uvijek kažem da se prejeda”, smije se Umm Muhammed.
Dan 3
Trećeg dana, Umm Muhamed je uspjela skuhati jelo od mesa iz konzerve sa isjeckanim paradajzom kojeg su dobili preko kupona Svjetskog programa za hranu (WFP).
Posljednji put kada je Umm Muhammed pripremila obrok za svoju porodicu bilo je kada su još bili u svojoj kući.
“Želite jelo s umakom sa strane, ali ovdje nema umaka. Hoćete začine, ili kocke za temeljac, ili druge stvari, ali nema ih”, kaže ona.
Gaza se suočava s katastrofalnom glađu
Izrael je više puta blokirao isporuku humanitarne pomoći, uključujući hranu, uprkos presudi Međunarodnog suda pravde u januaru kojom je Izraelu naloženo da "osigura isporuku osnovnih usluga i osnovne humanitarne pomoći civilima u Gazi".
Prema izvještaju objavljenom prošle sedmice, kojeg su podržale Ujedinjene nacije, polovica stanovništva Gaze (1,1 milion ljudi) potpuno je iscrpilo svoje zalihe hrane i kapacitete te se suočava s "katastrofalnom glađu", najvišim indikatorom gladi.
“Ljudi u Gazi trenutno umiru od gladi. Brzina kojom je ova umjetno izazvana kriza gladi i pothranjenosti zahvatila Gazu je zastrašujuća”, rekla je Cindy McCain, izvršna direktorica Svjetskog programa za hranu.
'Vrište od gladi'
Pod prepunim šatorom prekrivenim plastičnim panelima u Deir el-Balahu živi i 15 članova porodice Al-Masry. Ni u šatoru Al-Masryjevih nema hrane.
“Ovdje smo skoro mjesec dana. Od tada ne jedemo kako treba, a moja djeca trebaju hranu. Vrište od gladi i plaču dok spavaju”, priča 45-godišnja Salwa al-Masry za Al Jazeeru, dršćući.
Salwa, koju takođe zovu Umm Mohammed, boluje od astme, a njen suprug ima srčanih problema. Njena mala djeca traže hranu, a ona im nema šta dati.
“Moj mali sin mi kaže: 'Mama, ja sam gladan, hoću jesti'. Ja sam strpljiva s njim i kažem mu: 'Sjedni, ja ću ti donijeti'”.
Ali, kaže ona, to je obično laž jer ne može učiniti ništa da utaži njegovu glad.
Poslala sam kćerku da ode i potraži nekoga da joj da nešto za jelo. Ljudi im govore da odu, nema više ništa.
Umm Mohammed kaže da je bila u svim centrima za humanitarnu pomoć, ali sva su skladišta već ispražnjena pa se vraća praznih ruku.
Znatno je izgubila na težini otkako su ona, njen suprug, osam kćerki i pet sinova pobjegli iz svog doma u Beit Hanoonu u sjevernoj Gazi u grad Gazu, zatim u Nuseirat i konačno u ovaj šator u Deir el-Balahu.
“Bojim se da ću umrijeti u ratu. S kim će ostati moja djeca i ko će se brinuti za njih?” kaže ona. Srce je zaboli, priznaje, svaki put kad neko od djece moli za hranu, a ona im nema šta dati.
U nastavku donosimo pregled svega što je porodica Al-Masry jela tokom tri dana.
Dan 1
Bez jela
Dan 2
Nakon što nisu imali ništa za doručak ili ručak, porodica je uspjela da se domogne tri konzerve boba (fava grah).
Umm Mohammed odlaže dvije konzerve, znajući da sutra možda neće moći dobiti hranu.
"Šta da napravim? Ako ih nahranim danas, kako ću ih nahraniti sutra? Stalno razmišljam kako ću im osigurati hranu za sljedeći dan?”
Grah, koji jedu s malo hljeba, pruža prijeko potrebnu opskrbu organizma, ali čak i kada bi svaki član porodice uspio pojesti pola šoljice, bili bi u ozbiljnom kalorijskom deficitu.
Dan 3
Trećeg dana Umm Mohammed i njena kćerka uspjele su skupiti šaku sljeza, divlje zimske biljke za kojom su tragale.
Umm Mohammed je smrvila listove sljeza u pastu kojoj dodaje malo hibiskusa i sitno nasjeckani luk. Ovo je nešto najbliže pripremanju obroka.
"Nisam kuhala otkad smo ovdje", uzdiše. “Kad smo bili kod kuće, jeli smo, bili smo sretni u životu, hvala Bogu. Niko nije mogao zamisliti gdje ćemo završiti. Mi smo poniženi, poniženi, poniženi, poniženi".
Djeca umiru od pothranjenosti
Jedno od tri djeteta mlađih od dvije godine u sjevernom dijelu Pojasa Gaze pati od akutne pothranjenosti pokazuju podaci nutritivnih screeninga koje provode UNICEF i njegovi partneri.
"Brzina kojom se odvijala ova katastrofalna kriza pothranjenosti djece u Gazi je šokantna, još više kada se zna da je očajnički potrebna pomoć spremna i udaljena samo nekoliko kilometara", kaže Catherine Russell, izvršna direktorica UNICEF-a.
“Zaista ne znamo šta se događa drugoj djeci kojoj nemamo pristup – ono što znamo i na što smo upozoravali je da pristup humanitarnoj pomoći i dostava humanitarne pomoći može stvarno smanjiti udio pothranjenosti među djecom”, objašnjava Adele Khodr, regionalna direktorica UNICEF-a za Bliski istok i Sjevernu Afriku.
U februaru je organizacija Save the Children upozorila da Gaza svjedoči “masovnom ubijanju djece na usporenom snimku jer više nema hrane i ništa ne stiže do njih”.
Zamjena maslina za krompir
Sanaa "Umm Hassan" Abu Issa i njena 11-člana porodica takođe su raseljene više puta.
U decembru su napustili svoj dom u istočnom Bureiju u centralnoj Gazi nakon što im je izraelska vojska rekla da se moraju evakuisati. Pješice su pobjegli u školu u kampu Bureij gdje im je takođe rečeno da se evakuišu.
U potrazi za sigurnošću, porodica je, zajedno s mnogim drugima, bila prisiljena pješačiti na jug do Deir el-Balaha gdje su im se pridružili trudna kćerka Umm Hassan i njen suprug koji su pobjegli iz svog doma u Shujayei, jednoj od najvećih četvrti u gradu Gaza.
Umm Hassan imala je malu trgovinu kao dio projekta socijalne pomoći ispred svoje kuće, koja je u međuvremenu uništena. Dio kuće s trgovinom još uvijek stoji, skrušeno priča za Al Jazeeru.
“Ostao je samo dio trgovine, jer je to, hvala Bogu, legitiman novac”, kaže ona smijući se.
Sada žive u malom šatoru, gdje su zidovi sačinjeni od plastičnih panela.
Tvrda zemlja prekrivena je komadićima izblijedjele tkanine kako bi se napravilo mjesto za sjedenje. U jednom ćošku šatora je hrpa dotrajalih deka i nekoliko torbi koje je porodica uspjela donijeti iz svog doma. U drugom ćošku nalazi se improvizovana kuhinja sa stolom, pločom za kuhanje, dva lonca, nekoliko stvari izostave i komadima posuđa.
Umm Hassan objašnjava kako se među šatorima razmjenjuje hrana.
“Ovdje je pitanje hrane složeno. Zamolila sam bratovu ženu da mi da usoljenog mesa. Danas sam joj rekla da želim krompir. U zamjenu za krompir uzela je masline. Ja sam uzela krompir; ona je uzela masline i poslala sam joj šolju ulja za kuhanje,” objašnjava Umm Hassan.
Svi imaju jedan obrok, a nemoguće je jesti tri obroka.
"Od dana kada smo došli ovamo, bilo je nemoguće jesti tri obroka. Imamo jedan obrok dnevno", ponavlja.
Umm Hassan ima malu plinsku bocu koju je uspjela izvući ispod ruševina svoje kuće zajedno s konzervom maslina, bocom crvene paprike, malo sušenog slanutka, malo začina i malo riže.
“Masline su esencijalna namirnica, možete ih jesti uz bilo šta”, smije se.
Kćerka Umm Hassan je trudna i njen termin poroda se brzo približava. “Dosta je smršala”, kaže pokazujući na kćerku.
Al Jazeera je tri dana dokumentovala šta je jela porodica Abu Issa.
Dan 1
Prvog dana Umm Hassan pripremila je pire krompir, meso iz konzerve, masline i nekoliko komada somuna.
Podijeljeno među 11 članova porodice, svaka bi osoba bila sretna kad bi uspjela pojesti više od 400 kalorija, manje od polovice onoga što je potrebno maloj djeci i petinu onoga što bi odrasli inače trebali za održavanje svoje težine.
Hrana je jako skupa. “Jedno jaje košta dva šekela (0,55 dolara). Žudimo za jajima, ali... hvala Bogu na onome što imamo,” kaže.
Cijena jajeta je od tada porasla na šest šekela (1,64 dolara).
Dan 2
Drugi dan porodica dijeli zdjelu konzerviranog bijelog graha, koji su dobili pomoću humanitarnog kupona, malo pirea od paradajza dodanog za okus i malo somuna.
“Pravimo čaj, ali bez šećera. Moj muž je želio šećer u čaju, ali rekla sam mu da moramo izdržati i biti strpljivi”, kaže Umm Hassan.
Dan 3
Trećeg dana, porodica Abu Issa će pojesti svoj najveći obrok dosad. Današnje se jelo sastoji od riže i graška te malo tjestenine s umakom od paradajza koju dobivaju iz centra za distribuciju hrane.
Čak i u dobrom danu, sa oko 570 kalorija po osobi, ovo je još uvijek otprilike polovina onoga što bi djetetu trebalo dnevno.
Nema beba normalne veličine
"Ljekari izvještavaju da više ne viđaju bebe normalne veličine", rekao je zvaničnik UNFPA Dominic Allen novinarima nakon posjete bolnicama koje još uvijek pružaju porodiljske usluge na sjeveru Gaze, gdje je potreba za pomoći posebno velika.
"Ono što oni ipak vide, tragično, je više mrtvorođenih... i više neonatalnih smrti, dijelom uzrokovanih pothranjenošću, dehidracijom i komplikacijama", dodao je Allen.
Broj komplikovanih porođaja otprilike je dvostruko veći nego prije početka rata s Izraelom - majke su pod stresom, uplašene, nedovoljno hranjene i iscrpljene - a njegovateljima često nedostaju potrepštine.
"Ljudi očajnički traže hranu. Možete razumjeti kako je teško majci ili ocu vidjeti svoju djecu kako gladuju i ne mogu ih prehranjivati. Zato agencije UN-a žele veći pristup sjeveru", kaže za Al Jazeeru Noor Hammad, pomoćnica za komunikacije u WFP-u, koja nadgleda dostavu hrane.
"Potrebe su strašne i treba učiniti više".