Neuralink – sinergija ljudi i mašina

Ono što je decenijama bio san pisaca naučne fantastike, te tema velikog broja filmova – konačno postaje realnost.

Uz sve moćnije i brže procesore, već neko vrijeme postoje i procesori i serveri sa specijalnim čipovima namijenjenim vještačkoj inteligenciji (EPA - Ilustracija)

Ako ste gledali filmove The Matrix, Blade Runner, I-Robot, te nešto manje poznate Short Circuit ili Her, onda znate da je tema sinergije, tj. neke vrste kombinovanja mašina i ljudi večita inspiracija žanra naučne fantastike.

Danas već imamo široko rasprostranjenu Ai – veštačku inteligenciju, mašinsko učenje (ML, machine learning), a računari su u stanju da mnoge zadatke obavljaju samostalno.

Ipak, ovo je samo vrh ledenog brega – u bliskoj budućosti granice između ljudi i mašina (te stvarnog i virtuelnog sveta) će vrlo verovatno nestati u potpunosti.

Pravi ljudi u virtuelnoj zajednici

Neuralink je relativno nova kompanija, osnovana 2016. godine, sa prvim proizvodima u 2017.

Neuralink je pionir u sferi ‘neurotehnilogija’ koja ima za cilj stvaranje načina i uređaja za kontrolu računara i uređaja novim metodama (osim danas rasprostranjenih tastatura, miševa, glasa ili ekrana osetljivih na dodir). Takođe, ove tehnologije se razvijaju i ‘u drugom smeru’ – kako da računari i uređaji predstave svoje podatke ljudima na nove načine, sem raznih vrsta ekrana ili zvučnika.

Neuralink je od početka imala saradnju sa vodećim neurolozima i naučnicima sa mnogih Univerziteta. Osnivač kompanije, milijarder Elon Musk, koji je poznatiji po svojim kompanijama Tesla i Space X, uložio je prvih 100 miliona dolara u kompaniju, dok su drugi ulagači uložili još 58 miliona dolara.

Glavni cilj Neuralinka je stvaranje interfejsa ‘čovek – mašina’ kako bi pomogli u lečenju oboljenja koja pogađaju nervni sistem čoveka. Mnogobrojni kritičari ove kompanije (a i samog Maska) tvrde da se zapravo želi postići ‘transhumanizam’, termin koji označava prelazak ljudske vrste u novu eru postojanja – spajanjem sa mašinama, ‘večnog’ života tako što bi se iskorenile bolesti i zaustavilo starenje, te čak do ‘kopiranja’ ljudske svesti u računare i novu vrstu interneta.

Mask ne krije da nešto slično jeste cilj: ‘Napravićemo uređaj koji će se u ljudsko telo postavljati kroz venu, a biće velik tek nekoliko milimetara. Uz pomoć njega, ljudi će moći da direktno i trenutno komuniciraju sa računarima’.

Ovaj koncept je zapravo preuzet iz naučno – fabtastičnog u romana ‘The Culture’, gde se naziva ‘neural lace’. Maks Hodak, koji je predsednik kompanije, ranije je radio na Univerzitetu Duke, i razvijao je tzv. BCI uređaje. BCI je skraćenica od Brain -computer interface (interfejs između računara i mozga), a takvi uređaji postoje već dve decenije. Jedan od najpoznatijih korisnika ovakve tehnologije je bio naučnik i astrofizičar Stiven Hoking.

Budućnost, već danas

Razvoj BCI uređaja nije nov – počeo je još 1970-ih na univerzitetu Kalifornija, ali tek pojavom jeftinih i minijaturnih čipova i komponenti, krajem 90-ih, dolazi do njihovog pravog razvoja. Dugi niz godina za ovakve tehnologije je bila zainteresovana i američka agencija DARPA, koja se bavi naučnim istraživanjima za Američko ministarstvo odbrane.

Tako je nakon 2000. godine dodeljeno 6.3 miliona dolara za istraživanje komunikacije bez govora – dve osobe bi bile povezane putem interneta i računara, a njihovi moždani signali bi uz pomoć softvera bili prevođeni u tekst. Naučnik Kevin Vorvick je to i uspeo 2002. godine, kada je komunicirao sa svojom suprugom putem interneta, uz korišćenje nove generacije BCI uređaja.

Par godina kasnije, istraživači na Univerzitetu CalTech stvorili su ‘neurochip’, integrisani čip koji je mogao da direktno komunicira sa nervnim ćelijama. Ovaj čip je koristio EOSFET tehnologiju (tranzistorsko kolo osetljivo na elektrolite), a čip je mogao da očitava električne aktivnosti u neuronima i ljudskom mozgu.

Ovakve tehnologije su zapravo daleko pristupačnije nego što se misli. Tako je poznati proizvođač igračaka Mattel 2009. godine predstavio igračku Mindflex, koja je mogla da čita moždane talase (EEG) i putem njih pomera lopticu u igri. Igru su mogla da igraju dva igrača u isto vreme, a prva je koristila ‘MindSet’ čip.

Nikola Popović, IT stručnjak, kaže da mi već svakodnevno koristimo slične uređaje i tehnologije:

“Setite se vašeg prvog smartfona – kucanje dodirom na ekranu je delovalo kao prava magija. Pre samo petnaestak godina, dok smo imali obične mobitele, ideja o uređaju koji je zapravo ceo ekran, koji ima stotine gigabajta memorije, koji može u hodu da obrađuje video, te pravi fotografije kao i profesionalni aparat – delovala je kao iz nekog filma, a danas smartfone imaju gotovo svi. Sa druge strane, novi pametni satovi imaju senzore koji putem kože mere puls, te prate funkcije našeg organizma. Takođe, nikoga ne čudi da Google pretraživač nas u potpunosti ‘poznaje’, budući da je godinama učio o našim navikama i interesovanjima. Zapravo, mi već duže vreme živimo delimično i u virtuelnom svetu “, objašnjava Popović.

Granice tehnologije

Neuralink već ima nekoliko proizvoda za tržište. Tako su pre par nedelja predstavili čip koji može ljudima sa paralizom omogućiti da koriste računare i druge uređaje, kontrolišući ih – svojim mislima.

I naučnici koji rade na sličnim uređajima kažu da će uskoro svet i čovečanstvo ući u eru WBE tehnologija – whole brain emulation (simulacija kompletnog mozga). Naime, uz sve moćnije i brže procesore, već neko vreme postoje i procesori i serveri sa specijalnim čipovima namenjenim veštačkoj inteligenciji. Tako lider na ovom polju, kompanija Nvidia, već neko vreme ima BlueField čipove koji omogućavaju da računar sam analizira video snimke, saobraćaj ili procese u industriji – sve ono za šta su potrebni čitavi timovi ljudi.

Tu su i Ampere procesori koji se koriste u serverima, a koji ubrzavaju razvoj veštačke inteligencije i mašinskog učenja nekoliko hiljada puta. Ova tehnologija je dostupna i ‘običnim’ korisnicima – A100 DGX izgleda kao (malo veći) računar i nudi pojedincima, istraživačima i univerzitetima relativno pristupačan način za brzi razvoj softvera ili hardvera (RDD, rapid development and deployment).

DGX računari podatke obrađuju brzinom od čak 500 tera-flopsa (TFlops), što je do pre samo desetak godina bilo rezervisano za super – računare, koji su bili veliki kao čitava prostorija, i koštali milione dolara.

Čuveni istraživač i naučnik Ray Kurzweil, koji se smatra pionirom u oblasti veštačke inteligencije, smatra da će najkasnije do 2045. godine biti moguće ‘iskopirati’ kompletnu ljudsku ličnost u računar, te postići ‘digitalnu večnost’.

Kurzweil je inače tačno predvideo mnoge tehnologije, poput personalnih računara i smartfona, a najpoznatije predviđanje je ono o internetu: 1990. godine Kurzweil je prevideo da će za manje od trideset godina internet činiti osnovu ljudske komunikacije – u to vreme bilo je samo dva miliona korisnika interneta, a većina stručnjaka je smatrala da se nikada neće razviti jer je skup i – nepotreban širem krugu ljudi.

Izvor: Al Jazeera